 |
 |
|
. |
| . |
|
VLADIMIR BALIĆ |
Oko 9 sati navečer su četiri Hajdukovca otišli  popit
piće isprid Bone. Ispred parkiranog auta su ispijajući piće pričali o Hajduku. Sve je bilo isto kao i mnogih drugih
večeri prije samo šta je ovaj put diktafon bio uključen a jedan od
navijača je - igrač Hajduka.Predstavi nam svoje mjesto, za koga se navija? Mjesto je Nuštar, vjerovatno je većini navijača poznato po transparentu Torcida Nuštar , bijeli transparent, plava slova. Bio je na dosta Hajdukovih utakmica ali i onih reprezentacije Hrvatske. Tvoja obitelj kao navijači? Jel prate nogomet? Jesu, svi su Hajdukovci. Jedan mi je brat igrao nogomet, drugi odbojku, svi smo Hajdukovci jer smo ipak odavde porijeklom. Predstavi nam sebe kao navijača Hajduka, ne golmana... Ja sam jedan od rijetkih navijača koji je imao čast postat igrač Hajduka Možda još Pralija? Ne znam koliko je njih pratilo Hajduka na utakmicama, ja sam dolazio sa tim momcima iz Nuštra ovdje na Hajduka. Čak i dok sam branio za Vukovar ja sam dolazio ovdje na Hajduka. Vukovar i Osijek - iskustva sa navijačima... Pa dobro sa svima sam ostao dobar, imali smo korektan odnos. Jesu li ti suigrači u Osijeku znali da si Hajdukovac? Jesu, al nije to njih puno zanimalo a i ja nisam bezveze to isticao, to je bila moja stvar. Jedino šta nisu znali da sam nekada išao na utakmice... Kako si se osjeća kad si došao pred prag Hajduka? Kako sam se osjećao? Kao u bunilo, ništa ti mi nije bilo jasno. Bio sam gore, obišao sam pola Dalmacije i Slavonije kao golman i napokon došao u Hajduka. Nevjerovatno, kao da sada neko od vas postane igrač Hajduka. Jel ti žao što si ovdje u Hajduku drugi golman a u nekom drugom klubu bi mogao biti prvi golman? Vrijednije je biti drugi golman Hajduka nego negdi drugdje prvi. Šta misliš o Torcidi? Kako da ti to kažem? Šta da kažem ja o sebi? Meni je glava uvijek okrenuta prema tribinama... A ovi drugi suigrači, jel oni kuže Torcidu i taj navijački đir? Mislim da kuže al nekad nastupe na neki drugi način, jel svatko od nas ima neke svoje probleme. Al kad vidiš koliko ljudi prijeđu da bi došli na utakmicu, koliko ulože svoga truda, nemože nitko ostat ravnodušan na to. Šta misliš o transparentu "Balić je moj idol"? Pa mislim da je to najbolji transparent koji sam ja u životu vidio, pogotovo zato šta je vezan za mene i što je napravljen od skupine iskrenih i velikih Hajdukovaca. A nastavak Balić voli alkohol? Ha,ha... Pa to je sastavni dio sviju nas, svako ima neki porok... Dobro, to je porok kad si igrač al kad si navijač... Pa dobro, kad si navijač onda je - juriš! Moram se uklopit u okolinu. Jel vi igrači proslavite pićem kada dobijete utakmicu? Naravno da proslavimo, svako na svoj način. Meni bi bilo glupo da se ne popije i da se ta pobjeda ne proslavi. Isto tako kad izgubiš, ideš svojoj kući da se pokriješ... Jel ko odskače u piću? Mislim da nitko, u prvom redu radi sebe... Nitko nije toliko pozitivan? Ha,ha... Niko neće u neko krivo vrijeme napravit...Poslije utakmice neko popije pivu, neko žestu al sve je to u granicama. Već par godina u Zagrebu se igrači Hajduka šetaju u Hajdukovim trenirkama te bivaju napadnuti od Bad Blue Boysa...Prošle godine su te Boyse potirali Bule i još neki igrači. Šta misliš o tome i jel ti žao šta nisi tu bia? Bule i ja smo tu stajali i ti Boysi su nešto dobacili u prolazu i prošli. Posli se to dogodilo, naši su ih našamarali, našaketali, izudarali kako već to prilići. Ma tribali bi se mi skupit pa ih malo u gradu izudarat, ha, ha... Jel ti neka utakmica otala posebno u sjećanju? Najdraže mi je bilo kad je Milan Rapajić na Dinama (4-2) ušao i zabio gol. To mi je bilo najdraže. Tada sam bio na utakmici na istoku sa sadašnjom ženom i kad je Miki dao gol skočio sam sve do one konstrucije...Na Fiorentini mi je isto bilo dobro...i na Schalkea je bilo posebno dobro, onih zadnjih 20 minuta kad je sve bilo gotovo, kad smo znali da ispadamo a ludo navijanje. To mi je nekako najzrelije bilo. Izgubili, ispali a svi smo opet pjevali. Tad je Jozinović dobio crveni, a ja u jegovom dresu, ha, ha. Bakljade, dimijade, kako je vama igračima to vidit, jel vam to gušt ili... To stvori jednu pozitivnu energiju,bar meni. Evo protiv Dinama sam bio na klupi - ma to je bilo ludilo, nakostušia sam se. Ma svima je to odlično - možda nekome i nije al taj nije iz Hajduka. A kad dođeš vanka? Nema ništa bolje nego kad dođeš igrat u gostima pa vidiš svoje navijače... A kad čuješ ove protivničke? Ma ko njih čuje. Čak šta oni više viču, gađaju, rade pizdarije to je meni jače. Ja sam u Beču dobio chesburgerom, wc-papirom, jabukama, upaljačima... A penal protiv Savičevića kojeg si obrania na Rapid - Osijek? Ma isti k..... Da je bilo ko puca, moj susjed naprimjer. Da sam mislio ko puca, usra bi se i nebi ga obrania al ovako je bilo normalno. Koji je tvoj idol? Moj nogometni idol je Milan Rapajić. On je kralj kraljeva. I Mato Neretljak, naravno prva sikira Hajduka. Pokaza se stvarno ka pravi labud. Jel bi mu ti dao Hajdučko srce da sada biraš? Ma on je moj najveći prijatelj i ja bi mu dao svoje srce, al Hajdučko srce mislim da je ipak zaslužio Plete. Donio je sto miljuna bodova. Iako je i Srna strašan, pravi igrač. Kad si brania za Osijek na utakmici Hadjuk-Osijek u Zadru svojim obranama si mogao udaljiti Hajduka od naslova, kako si se tada osjećao? Najiskrenije i najpoštenije ću vam reć. Molio sam Boga da Hajduk pobijedi al da pustim gol to nisam mogao. Nebi ja bio Balić da sam pustio utakmicu. Ja sam i tada bio dobar sa Vulićem i on mi je tada rekao: "Ti kad bi meni pustio ja bi bio nesretan čovjek" a ja sam mu reka: "Dabogda Vule danas pobijedio al ja pustit neću..." Ja sam svoj profesionalni posao odradio, prvo poluvrijeme sam odlično branio, golove nisam mogao obraniti. Šta ću ja? I na kraju sretan ja, sretni svi... Šta kažeš na dolazak navijača u Parmu na prijateljsku, gotovo beznačajnu utakmicu? Prvi put se među igračima pričalo o tome. Svi su ostali zatečeni kad su vas vidili. Igrači su bili svjesni da je svaki od tih navijača uložio velik trud da dođe na tu prijateljsku utakmicu. I posli na povratku se pričalo o tome i o bakljama i o svemu. Nekidan je baš i trener Vulić to spomenio kada su ga pitali zašto Hajduk toliko putuje i igra toliko prijateljskih utakmica. On je rekao da se moraju sva ta mjesta obić jer vidjeli ste koliko je navijača došlo u Parmu. Tako da se zbog navijača trebaju igrat te prijateljske, trebale ti one ili ne... Na kraju možemo samo reći: "Baliću, vidimo se!", ili na travnjaku ili na tribini... |
| . |
| . |