ARHIVA: rujan, 2001. godina

.
.

- 30.09.2001., 9. kolo HNL
- stadion na Šubićevcu, gledatelja: 3 000
-
Slobodna Dalmacija

 

ŠIBENIK - HAJDUK 1:2

Nakon utakmice u Poljskoj te ponovnog posrtanja Hajduka u Europi, ovaj put ispadanjem iz kupa UEFA, slijedilo je gostovanje u Šibeniku kojem ove sezone ne cvjetaju ruže tako da ova utakmica nije imala epitet "dalmatinskog derbija" nego utakmice koju je normalno da Hajduk dobije bez ikakve neizvjesnoisti. Kao posljedica takve atmosfere ni stadion na Šubićevcu nije bio pun kao što bi znao biti...Kako se bližio početak utakmice tako se povećavao broj navijača Hajduka oko kafića i dućana oko stadiona pristiglih iz grada. Značajnijih incidenata u gradu nije bilo. Za razliku od nekih prijašnjih utakmica u Šibeniku, karta za istok je stajala prihvatljivih 20 kuna iako su mnogi ušli i bez trošenja tih kuna...Na tribini "istok" su se smjestili navijači Hajduka dok je "zapad" bio uglavnom Šibenikov. Funcuta je bilo oko 50 dok je među Hajdukovcima bilo samo oko 100tinjak Torcidaša. Sa obe strane je navijanje bilo loše i po ničemu, osim možda po broju transparenata, ova utakmica nije sličila "dalmatinskom derbiju" iz prošlih sezona. Funcuti i Torcida su izmjenjivali standardne uvrede ("ŠI,ŠI POPUŠI"...) i standardno navijanje koje bi počinjalo uglavnom kad bi padali golovi. Jedina novost je funcutsko "wisla,Wisla"...Od zanimljivosti na tribini može se izdvojiti jedino neuspješan pokušaj policije da ukloni torcidin transparent "za dom spremni" sa prvim bijelim poljem na hrvatskom grbu...Sve u svemu, jedno od najnezanimljivijih gostovanja u Šibeniku.
.
.

- 27.09.2001., druga utakmica 1.kola Kupa Uefe
- stadion Wisle, gledatelja: 6 000
-
Slobodna Dalmacija

 

WISLA - HAJDUK 1:0

Na uzvratnu utakmicu prvog kola kupa UEFA u Krakow glavni dio Torcidine ekipe odlazi autobusom iz, žalosno, ali istinito, Zagreba. Organizacija puta iz Splita je opet zakazala tako da se organizirano iz Splita put Krakowa moglo ići samo, za navijače, preskupim avionom u organizaciji Split toursa po cijeni od 2650 kuna. Osim aviona i ZG busa (u kojem je bilo samo nekoliko pripadnika Torcide-Zagreb), u Krakow je stigao i jedan autobus Torcide iz Njemačke, prvenstveno Berlina te nekoliko kombija i osobnih automobila. Navedeni bus sa glavninom ekipe krenuo je iz Zagreba u utorak navečer, a u Krakow stigao tek u srijedu kasno poslijepodne.
Putem je izvršena neviđena pljačka svake od 15-ak benzinskih crpki na kojima se stajalo, a prije dolaska u Krakow posjetilo se i najveći nacistički konc-logor Auschwitz gdje su uposlenici i posjetitelji ostali zaprepašćeni činjenicom koliko poklonika nacističke ideologije ima među mladim navijačima Hajduka. Po dolasku u Krakow, ekipa se smješta u jedan od “luksuznih” hotela (istočnoevropskog tipa) te izlazi u grad izvidjeti atmosferu pred utakmicu. U centru ni “h” od nekakvih domaćih huligana pa se pristupa obredima grafitiranja grada. Sutradan, na dan utakmice, skupina se zapućuje na glavni gradski trg (naoružana bakljama, signalnim raketama, bokserima, zeljeznima šipkama i lancima), a pridružuju im se i Torcidaši iz Ljubljane i grupica Makarana tako da grupa broji oko 50-ak ljudi. Na glavnom trgu, oko 12:00 (utakmica se igrala u 15:00), ništa od domaćih navijača. Navedena grupa Torcidaša daje do znanja svima prisutnima tko je i što je, ali se domaći huligani uporno ne pojavljuju. Propao je i pokušaj dogovora nekog fajta sa domaćima preko jednog skinheada koji se tu našao (slučajno ili ne), a kad je poslan po Wisline huligane, nitko se nije pojavio.
Grupa Torcide na glavnom trgu orgija još oko sat i pol, a u međuvremenu se pojavljuju i jake snage poljske policije tako da pada odluka da se krene ka hotelu, a potom na stadion. Tada se od grupe odvajaju spomenuti Torcidaši iz Slovenije jer je njihov kombi bio parkiran na različitom mjestu od autobusa kojim je došla glavnina Torcide u Krakowu. Putem do autobusa/hotela, policija zaustavlja tramvaj i upada unutra te izvodi Torcidaše van (zbog malo navijanja i ljuljuškanja tramvaja) i prati ih do hotela gdje ih ukrcava u autobus i sprovodi do stadiona. Pred “stadionom” (odvratno zdanje za oko 10000 ljudi, tribina za goste je montažna i jedva izdignuta od razine terena) vrlo stroga kontrola svakog od gostujućih navijača, ali se navrijeme uočava da policajci ipak ne kontroliraju baš svaki dio tijela. U ovom slučaju to nisu, kao što je uobičajeno, genitalije (majku im je*em pedersku kako stišću po jajima), nego se radi o obući tako da velik broj Torcidaša na pretres dolazi lagano šepajući. Sve prolazi OK i baklje su unešene. Na tribini se već nalazi skupina gastarbajtera iz Njemačke koji prisutnima pokazuju kako se NE navija (aritmično lupanje u bubnjeve, nepoznavanje pjesmi, ogroman transparent neobjašnjivog sadržaja “caffe bar Paganini”, itd. itd.), a ubrzo stiže i šokantna vijest: dva navijača “bijelih” su izbodena. čitava priča ide otprilike ovako: dva kombija s navijačima Hajduka (iz Ljubljane i Makarske, u potonjem su bile i dvije cure) policija odvodi pred gostujuću tribinu (!! ne znamo zašto ni otkud im ta ideja) nedaleko od koje hajdukovci parkiraju kombije te izlaze, s
transparentima. U trenutku kad su shvatili da je to pogrešna tribina, već je bilo prekasno i bili su
okruženi sa (prema službenom policijskom izvješću) stotinjak domaćih navijača od kojih su mnogi bili naoružani noževima. Dolazi do okršaja u kojem se dogodilo spomenuto klanje, a tek nakon toga policija doslovno došetava (priča se podudara od više različitih izvora – i od navijača Hajduka koji su sudjelovali u tučnjavi, ali i od nekih Poljaka s kojima sam kasnije stupio u kontakt, a koji su sve to promatrali) do mjesta okršaja te poziva hitnu pomoć.
Poljaci nakon sukoba koji to nije ni bio odnose tri transparenta (dva makarska i jedan ljubljanski) te ih kasnije šire na svojoj tribini. Osim što su razočarali u huliganskom segmentu, domaći navijači su se pokazali lošima i u navijanju; svega par puta se lijepo začula njihova pjesma ili skandiranje, dok je Torcida konstantno navijala čitavu utakmicu. Pod “Torcida” u posljednjoj rečenici (i nadalje) mislim na ekipu iz ZG busa, a ne na gastarbajtere ili “navijače” koji su na utakmicu došli avionom i veći dio su promatrali skrštenih ruku. Na početku utakmice Torcida podiže veliku Hrvatsku zastavu i kreće s bučnim bodrenjem bijelih koji, po tko zna koji put pod vodstvom Gračana, igraju bez muda, ali ipak stvaraju nekoliko izglednih prigoda koje nažalost ne uspijevaju realizirati. Veći dio prvog poluvremena Torcida prati pjesmom “volim te Hajduče”, a tridesetak navijača se skida i navija golih tjelesa (naravno, do pasa) na nekih 5°C. U drugom poluvremenu se nastavlja dobro navijanje (doduše uz neke neprimjerene povike tipa “Sieg-heil”, “Auschwitz!” i sl., ali sve u svrhu provociranja domaćina), a u osamdesetoj minuti se pali i dvadesetak baklji koje završavaju u terenu (ispaljena je i jedna signalna na domaće navijače koja, nažalost, ne pogađa cilj). Po svršetku utakmice, policija stvara kordon od oko 50-ak policajaca sa svake strane kroz koji prolaze navijači Hajduka u grupicama od 4-5 ljudi, a policajci izdvajaju svakog tko im se ne svidi, neovisno o tome je li palio baklje, signalne, ili bacao predmete na susjednu tribinu. Možda ne bi bilo loše da vam dam i opis poljskog policajca (specijalnog, za nogometne huligane); visok, krupan, na njemu crna spitfire jakna, preko nje pancirka, za pasom pištolj, suzavac i mali vatrogasni aparat, pendrek od skoro metar dužine, a svaki drugi policajac imao je i sačmaricu. Djeluju uistinu zastrašujuće. Na povratku u domovinu se opet viđaju iste scene otuđivanja imovine poljskih, čeških, austrijskih i slovenskih benzinskih crpki, što u par navrata uzrokuje i neke probleme s policijom.
Gledajući samo epilog, može se zaključiti kako je ovo bilo jako loše gostovanje i velika sramota Torcide (dva izbodena, tri izgubljena transparenta, jedino pozitivno – navijanje i bakljada), ali kad se malo bolje upoznate s čitavom pričom (a nadam se da vam je ovaj izvještaj u tome pomogao), shvatit ćete pravu istinu o svim tim događajima. Treba biti pošten i reći kako je jedan od trenutnih problema Torcide nehomogenost te činjenica kako doslovno svako selo (ili bolje reći “svaki klinac”) ima svoj transparent (ili više njih), ali nadajmo se da će se i ti problemi uskoro prevazići jer Torcida, upravo kao i Hajduk, živi vječno.


- Preneseno iz "Slobodne Dalmacije":

- DVOJICA NAVIJAČA "BIJELIH" UBODENI NOŽEM

Nije mnogo publike bilo na stadionu u Krakowu koji toliko sliči ljubljanskom Bežigradu, pa ipak su lokalni huligani potvrdili zbog čega je Wisla jedan od klubova na zlu glasu UEFA-e.
Neposredno prije utakmice dvojica navijača Hajduka, Imeri Januzi iz Makarske i Ivica Matas iz Kaštela ubodeni su nožem. Obojica su završili u bolnici, jedan i na operaciji. Hajduk je učinio sve da pomogne, charter "bijelih" sačekao je ozlijeđene navijače, zadnja sjedišta preuređena su kako bi ih se što udobnije smjestilo.
Napad se dogodio na sektoru B, gdje očito momci s Hajdukovim obilježjima, iz Makarske, nisu bili pod paskom jakog osiguranja. Također, stigla nas je i vijest kako je oštećen i kombi ljubljanske registracije s navijačima Hajduka koji su došli ovdje iz Slovenije. Inače, kontrola specijalne policije odjevena u crno od glave do pete i oboružana ne samo pendrecima, bila je maksimalno rigorozna, no kako je dojavio sportski direktor Šurjak, dvojica navijača ubodena su nožem.
.
.

- 23.09.2001., 8. kolo HNL
- stadion Poljud, gledatelja: 2 000
-
Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - CIBALIA 1:0

Još jedno u nizu “nezanimljivih” jesenskih ovosezonskih domaćinstava pokvarilo je (ako se tu uopće imalo što pokvariti) kišno vrijeme tako da je brojka ljudi okupljenih na stadionu bila čak i zadovoljavajuća (oko 3000; istok – 1500, zapad – 500, sjeveroistok – 500, sjeverozapad – 250, jugoistok - 250). Na terenu slaba igra i jedne u druge momčadi, a navijanje prikladno; skandiranje samo u par navrata, od toga najbučnije pred kraj utakmice “Gračane odlazi” (pridružio se skoro čitav stadion). Erupciju oduševljenja (i, sad već tradicionalno skandiranje “Rus, Rus, Rus!”) je, gotovo jednako kao i jedini pogodak, izazvao ulazak u igru Hajdukovog Rusa, Dmitrija Radčenka koji je u par navrata pokazao da je istinski nogometni znalac. Toliko o ovoj, krajnje dosadnoj, utakmici koja će vrlo brzo pasti u zaborav.
.
.

- 20.09.2001., prva utakmica 1. kola Kupa Uefe
- stadion Poljud, gledatelja: 13 000
-
Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - WISLA 2:2

Nakon ispadanja iz kvalifikacija za Ligu Prvaka, Hajduk je za protivnika u prvom kolu kupa UEFA dobio poljskog prvaka, Wislu iz Krakowa. Za utakmicu, tj. ulaznice u pretprodaji baš i nije vladalo zanimanje na kakvo smo u Splitu navikli. Razloge tomu treba tražiti djelomično u padu ljetne euforije zbog eventualne Lige Prvaka u Splitu, a djelomično i zbog loših rezultata koje je Hajduk polučio u dosadašnjem tijeku domaćeg prvenstva. Na stadionu se okupilo oko 20000 gledatelja, na istoku je
podijeljeno oko 1500 zastava veličine od oko 1,5x1,0m, a na sjeveru standardna slika; nekih 7000 ljudi, redovni transparenti, zastave i pjesma prije početka utakmice (uglavnom praćenje pjesmi s razglasa). Na jugozapadnom dijelu, na sektoru “A” poljudskog stadiona, smjestilo se oko 50, najviše stotinjak navijača Wisle koji su uredno razvili par svojih transparenata, ali nisu pokazivali nikakve afinitete prema nekom obliku navijanja osim mirnog sjedenja. Hajduk na terenu neodgovorno prokockaje dva vodstva pa utakmica završava nezadovoljavajućim rezultatom od 2-2. Što se, pak, navijanja tiče, jako je bitno istaći da je ovo jedna od najlošijih predstava Torcide ikad. Naime, unatoč tomu što se napokon uspjelo isprofilirati neko vođenje navijanja (ulaz “L”, drugi ulaz na sjeveroistoku), golema većina sjeverne tribine jednostavno je odšutjela velik dio utakmice (čitava tribina, pa i stadion, navijala je samo na početku utakmice te nakon postignutih zgoditaka Hajduka), dok se ekipa na i oko spomenutog ulaza doslovno uništila od navijanja i pokušavanja animiranja ostatka tribine (na tom dijelu tribine se okuplja Torcidina podgrupa White Boys 01, koja je i nastala zbog želje za poboljšanjem navijanja i navijačkih aktivnosti unutar Torcide). Teško je ocijeniti je li uzrok tomu samo prevelika doza alkohola (i ostalih opijata) te prekomjerno urlanje i trošenje svojih glasnica nekoliko sati prije početka utakmice po centru grada ili su uzroci ovako lošem navijanju složeniji, na nama je samo da iznesemo činjenice koje su u ovom slučaju uistinu poražavajuće. Nakon prvog Hajdukovog gola, upaljeno je oko 7-8 bengalki...
Incidenata na ovoj utakmici nije bilo puno ali ih je ipak bilo. Prije utakmice nekolicina Torcidaša (uglavnom pripadnici Torcidine podgrupe White Boys 01) odlaze ispred juga te se zanimaju za sukob sa poljskim huliganima...Poljaci se opravdavaju da nisu huligani, neki uplašeno smišljaju glupe izgovore tipa da su Njemci, česi, turisti...Uglavnom, Torcidaši ne nalaze navijače spremne za obračun pa ostale i ne diraju (samo je jedan Poljak udaren jer je jednom Torcidašu dosadilo to njihovo izvlačenje...)...Iako gotovo nitko poslije utakmice nije išao tražiti Poljake, prije svega zbog njihovog ponašanja prije utakmice a i zbog ne upuštanja u nikakav oblik provokacije za vrijeme utakmice, ipak se dogodio jedan incident. Naime nekoliko Torcidaša (opet WB01) je vidjelo mini-bus Wislinih navijača. Dvojica Torcidaša su ušla u taj bus sa namjerom da ponize Poljake, ne da ih napadnu...Kad su Torcidaši vidjeli torbe kod Wislinih navijača počelo je potezanje za tim istima u kojima su vjerovatno bili transparenti...Iako su samo dvojica Torcidaša ušla u autobus pun navijača Wisle oni su spas za svoje transparente našli u paljenju motora te stiskanju gasa...Dva Torcidaša iskaču iz busa a drugi Torcidaši su, za uspomenu iz Splita, razbili staklo na tom autobusu...
.
.

- 15.09.2001., 7. kolo HNL
- igralište u Stanovima, gledatelja: 7 000
-
Slobodna Dalmacija

 

ZADAR - HAJDUK 1:5

Prvenstvena utakmica izmedu Zadra i Hajduka je privukla oko tristotinjak navijača Hajduka koji su se smjestili na tribinu za gostujuće navijače. Na ostalim tribinama također je bilo navijača Hajduka. Navijanje je na momente dobro, nakon prvog gola pali se jedna baklja. Hajduk igra dobro i daje pet komada. Ostalo nista nije vrijedno spomena ipak je ovo najmirnije gostovanje čemu je najviše zaslužan dobar odnos između navijača Zadra (Tornada) i Torcide.
.
.

- 08.09.2001., 6. kolo HNL
- stadion Poljud, gledatelja: 3 000
-
Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - TŠK 4:0

Vrlo malo gledatelja privukla je momčad TŠK-a na Poljud. Igra Hajduka u Mallorci sigurno nije privukla nove navijače na stadion a mnoge je udaljila od njega...Ništa navijački zanimljivo se nije dogodilo na ovoj utakmici.
.
.

- 02.09.2001., prijateljska utakmica
- stadion Friuli, gledatelja: 4 000
-
Slobodna Dalmacija

 

UDINESE - HAJDUK 2:1

Kako kaže prigodni članak u Slobodnoj Dalmaciji od 03.rujna: “Daleko od natjecanja, daleko od pompe i zanimanja, daleko od očiju i ušiju, ali ne i daleko od srca.” Na utakmicu o kojoj su rijetke dnevne novine uopće izvijestile odlučilo se zaputiti deset navijača Hajduka iz Zagreba i Slavonije. Na putu je spomenuta skupina pokazala zavidnu vještinu pri otuđivanju prvenstveno alkohola (ali i ostalih potrepština, a i onog što to nije) sa benzinskih crpki Slovenije i Italije, a po dolasku u Udine se grupica razdvaja u dva dijela od kojih jedni odlaze u centar grada, dok drugi ostaju kod stadiona čekajući igrače i vodstvo Hajduka kako bi ih tražili ulaznice za utakmicu, što na kraju i dobijaju. Prije utakmice se kroz razgovor sa prvom ekipom navijača Udinesea (Nord Kaos) doznaje kako kod njih ne vlada nikakvo zanimanje za utakmicu ili za bilo kakav oblik navijačkih aktivnosti tog dana. Na stadionu oko 5000 ljudi i od prve do posljednje minute pjesma grupice Torcidaša, što izaziva nemalo čuđenje, ali i divljenje kod prisutnih Talijana. Hajduk gubi utakmicu 2-1, gol postiže popularni Rus Dmitrij Radčenko, igrači otpozdravljaju skupini navijača koja se nakon utakmice zapućuje na
nekoliko sati u centar grada, a potom i natrag ka domovini, uz velik broj kriminalnih radnji na usputnim postajama (benzinskim crpkama).