 |
|
 |
ARHIVA: studeni, 2001. godina |
| . | |
 |
|
| . | |
|
- 28.11.2001., 17. kolo HNL |
|
|
RIJEKA - HAJDUK 1:2 |
|
 Tri dana nakon uspješnog debija Slavena Bilića u Osijeku, na red je došao jadranski derbi. Nažalost, o još jednom “velikom” gostovanju moramo govoriti kao o najlošijem u posljednjih 10 godina, ali činjenice su jednostavno takve i od njih ne treba bježati. Koliko nam je poznato, prije utakmice nije bilo nekih izgreda osim sto je jedan kombi s Torcidašima iz Splita pogođen sa par kamenica, ali nije prouzrokovana neka veća šteta. Na cesti iznad stadiona jedan pripadnik Armade biva lišen nekoliko sjekutića i očnjaka od strane jednog agresivnijeg Torcidaša koji je nekoliko minuta potom priveden od poslovično prgave riječke milicije, pardon, policije. Na stadionu se okupilo nekih 6000 ljudi, od čega 200-tinjak navijača Hajduka i 1000-1500 Armadinih ultrasa. Navijanje s obje strane slabije no u prijašnjim susretima. Posebno je razočarala Armada jer nisu uspjeli svi skupa otpjevat ama baš nijednu pjesmu, ali to su njihovi problemi. U prvim minutama susreta Riječani podižu veliku zastavu (kojih 15x15 metara) sa starim Hajdukovim grbom čime još jednom dokazuju kako su u biti samo grupa kompleksaša i kako nikad neće postati ravnopravna navijačka skupina Torcidi i Bad Blue Boysima nego će im zauvijek ostati oporba koja je opsjednuta njima (normalan svijet provokacije radi sprejem i lancunom, a ne golemom skupom zastavom preko čitave tribine). Nakon prvog gola Hajduka Torcida pali desetak baklji što je dosta solidna brojka, pogotovo kad se uzme u obzir da se radilo o ulošcima od signalnih raketa i bakljama visoke kvalitete (čija je svjetlosna jakost daleko veća od onih “Torcia” baklji kakve koriste Armada i BBB). Pri slavlju nakon postignutog pogotka splitske momčadi, nekoliko pripadnika Torcide razvaljuje vrata koja dijele teren od tribine, ali prevelik broj policajaca i nepostojanje razloga da se utrči u teren rezultiraju iznenađujućom činjenicom da Torcida nije niti pokušala utrčati na travnjak riječkog stadiona. Armada u 60-oj minuti pali svoj pirotehnički arsenal od kojih 50 baklji, što stvara uistinu lijepu sliku na Kantridi, ali izostaje odgovarajuće glasna pjesma koja bi popratila takav show. Pred sam kraj utakmice, Armada, vjerojatno revoltirana sve očitijim porazom svojih ljubimaca od mrskog protivnika, ruši ogradu na svojoj, zapadnoj tribini na širini od kojih 7-8 metara, ali nitko gotovo niti da pokušava ući u teren jer su se ispriječile snage reda (njih svega 20-ak). Prekid utakmice traje 15-ak minuta nakon čega se odigralo preostalih 5 minuta igre nakon čega uslijeđuje slavlje igrača Hajduka sa svojim navijačima. Sa plaže iza jugoistočnog dijela stadiona na istočnu tribinu dolijeće nekoliko kamenica koje ne pogađaju nikog na tribini nego završavaju na dijelu tribine bez gledatelja. Vrlo brzo jedan (da, JEDAN) policajac rastjerava “artiljerce” i sve se smiruje. Torcida na stadionu biva zadržana još kojih pola sata te se potom razilazi u raznim smjerovima, već kako je tko odakle došao. Nisu zabilježeni nikakvi izgredi, osim što neki pripadnici Armade tvrde kako su uhvatili čitavog jednog navijača Hajduka kod izvjesne “fontane”. Najlošiji jadranski derbi dosad je prošlost, slijedi okršaj sa vodećim Zagrebom na Poljudskoj ljepotici. |
|
| . | |
|
|
| . | |
|
- 25.11.2001., 16. kolo HNL |
|
|
OSIJEK - HAJDUK 1:2 |
|
| Nakon jednog neočekivanog remija i dva neugodna poraza, te smjenjivanja dosadašnjeg trenera Hajduka Nenada Gračana i dovođenja na njegovo mjesto Slavena Bilića, kojemu je to prvi trenerski posao u karijeri, na red je došlo nezgodno gostovanje u Osijeku. Međutim, hladno vrijeme i opći pad zanimacije za nogomet u Hrvatskoj koji je očit posljednjih godina rezultirali su dosad najmanjom posjetom na susretima Osječana i Splićana – na tribinama se okupilo tek oko 2000 ljudi. U kavezu za gostujuće navijače našlo se dvjestotinjak gledatelja kojima je bijela boja u srcu, od tog broja manje od polovice pravih Torcidaša koji su se dobrim dijelom utakmice svim silama trudili animirati ostatak “navijača” na navijanje, s tek djelomičnim uspjehom (što se moglo i čuti na TV-prijenosu). Nakon prvog zgoditka Hajduka, strijelac pogotka Vejić se zalijeće prema Torcidi, a nekolicina Torcidaša se povodi za njim te skače na ogradu. Tradicionalno brutalni i agresivni osječki redari pokušavaju na dosta bahat način poskidati spomenute navijače s ograde tako da ubrzo izbija tučnjava u kojoj nekoliko redara dobija poštene batine. Ubrzo utrčavaju specijalci (30-ak “darth wadera”) te se sukob vrlo brzo smiruje, a epilog je privođenje trojice Torcidaša. Navijanje slabi, a Osijek poravnaje rezultat, te nedugo potom sudac svira kraj prvog dijela. U prvom dijelu drugog poluvremena dosta angažiranije navijanje Torcide te drugi pogodak Vejića, dok u posljednjih dvadesetak minuta utakmice navijanje slabi. Na samom kraju utakmice, kad je pobjeda postajala sve realnija, bodrenje bijelih jača, a nakon posljednjeg sučevog zvižduka se ori i “Slaven Bilić!”. Torcida je zadržana na tribini još kojih 15-ak minuta, a potom se u miru razilazi ka svojim gradovima, zadovoljna rezultatom te s planovima o slijedećem neugodnom gostovanju, u Rijeci. | |
| . | |
|
|
| . | |
|
- 21.11.2001., kup |
|
|
HAJDUK - VARTEKS 1:3 |
|
| Četvrtfinale kupa nije privuklo puno gledatelja na Poljud. Tek oko 1.000 ljudi je gledalo još jednu sramotnu igru bijelih. Gotovo ništa navijački zanimljivo se nije dogodilo na Poljudu osim upaljene 2 bengalke te nekakve manje gužve na zapadnoj tribini (sa Sjevera se vidjelo da redari trče, vjerovatno je netko uskočio sa tribine na tartan stazu pa bio zaustavljen od redara). Navijanje se svelo na "Dođite po premije!" i "Gračane odlazi!"...Prilikom zamjene Sablić je ispraćen velikim zviždukom...(od "Neste" je postao "Šminker"). White Stonesi nisu došli. | |
| . | |
|
|
| . | |
|
- 17.11.2001., 15. kolo HNL |
|
|
SLAVEN BELUPO - HAJDUK 3:1 |
|
| Prvo u seriji od tri neugodna gostovanja Hajduk je odradio loše, dok je Torcida zaslužila prolaznu ocjenu. Na dijelu tribine rezerviranom za gostujuće navijače okupilo se oko stotinjak simpatizera bijelih, od toga nekih pedesetak Torcidaša (Zagreb, Split, Vodice, Brodarica, Rijeka, Slavonija…). Prije utakmice nisu zabilježeni nikakvi izgredi po gradu ili u krugu “stadiona”, uglavnom zahvaljujući činjenici da okupljene grupe domaćih Boysa (ili navijača Slavena… svejedno) nisu odgovarale na pozive Torcidaša na okršaj, nego su se ograničili na promatranje gostiju sa pristojne udaljenosti. Inteligentni Podravci iz uprave NK Slaven su i ovaj put odlučili tražiti smiješne svote (30kn) za ulaz u kavez za gostujuće navijače velebnog koprivničkog zdanja što izaziva salve prosvjeda manjih grupica Torcidaša pred ulazom. Međutim, nekoliko minuta pred sam početak susreta se pred ulazom skuplja glavna ekipa te se situacija drastično zaoštrava pa se policajci i redarska služba ipak odlučuju pustiti navijače Hajduka koji još nisu ušli (platili kratu) unutra. Spomenuto kolosalno koprivničko zdanje bilo je gotovo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a domaći “navijači” su čak i upalili nekoliko … hmmm … baklji (ako postoji neki naziv za nešto između prskalice i baklje, slobodno me ispravite). Osim svima nam dobro poznatog idiota s bubnjem, domaći gledatelji nisu prezentirali nikakvo navijanje, dok je skupina gostujućih navijača, uz manje pauze, navijala solidno čitavu utakmicu. Torcida nije propustila ni pjesmom se prisjetiti jedne važne obljetnice – 18.11.1991.-18.11.2001. – 10 godina od Vukovarske tragedije, nekoliko minuta orilo se “Vukovar, Vukovar, stoji dok protiču vode dunavske, Vukovar, Vukovar, stoji na braniku moje Hrvatske”. Na terenu Hajduk bolji, ali izrazito neefikasan, gubi utakmicu 3-1, što je prvi poraz nakon duuugo vremena, poraz za kojeg se opravdanje može tražiti u izostanku velikog broja standardnih prvotimaca (kartoni, ozljede…). Dvije grupe Torcidaša (po 10ak ljudi) se nakon utakmice zapućuju u centar kako bi napravili nekoliko krugova u potrazi za lokalnim “barabama” koji su bili strašno hrabri za vrijeme utakmice, provocirajući na udaljenosti od kojih 20ak metara, iza ograde te kordona redara i policije. Kako u gradu spomenute “lole” nisu primjećene, Torcidi ne preostaje ništa drugo nego zaputiti se ka svojim gradovima u nadi da će se iz ovog poraza bijelih izvući bar neka korist/pouka te da će voljeni klub na naredna dva gostovanja (Osijek, Rijeka) osvojiti barem 4 boda, ako ne i svih 6. | |
| . | |
|
|
| . | |
|
- 03.11.2001., 14. kolo HNL |
|
|
HAJDUK - HRVATSKI DRAGOVOLJAC 1:1 |
|
| Devet uzastopnih pobjeda Hajduka nije bio dovoljan razlog da se na Poljudu skupi više od 1.000 gledatelja na utakmici s Hrvatskim dragovoljcem. Vrlo hladno vrijeme možemo uzeti samo kao jedan od razloga za prazne tribine...Uglavnom, mali broj ljudi na sjeveru se dobro zabavljao...U 17,00 je počela utakmica i zafrkancija..Jedan stariji pripadnik Torcide se vidno alkoholiziran skinio u kratke rukave (poslije i gol do pasa) te počeo voditi navijanje...Niska temperatura i taj "smiješni navijač" (nećemo se vrijeđati, ha,ha...) bili su idealni uvjeti za dobro navijanje. (Od zanimljivijih stvari u vezi tog navijača samo ovo - dva puta je pao sa ograde sa koje je "vodio navijanje" te se pošaketao sa nekim mlađim pripadnicima Torcide, što se brzo primirilo). Uz pjesmu Hajduku, oko pete minute se pali prvi od dva vatrometa na ovoj utakmici. U prvom poluvremenu Torcida se uhvatila zafravat Igora Štimca zbog nedavnih incidentnih ponašanja Hajdukovog kapetana. Svaka sudačka odluka na štetu Hajduka popraćena je skandiranjem "Udri ga, udri ga!", "Igor Štimac!", "Udri ga, Igore!", "Nema se šta čekati!" i sličnim...Drugo poluvrijeme Štimac nije igrao a u Slobodnoj Dalmaciji od narednog dana je pisalo da "nije mogao". Neigranje Štimca se osijetilo, kako u igri Hajduka tako i na tribinama... Sjever se ostavio Štimca a pogledi su se okrenuli prema prodavaču kokica i kikirikija koji je iz tko zna kavih razloga zanemario svoj posao prodavača te se skinio gol do pasa te počeo ludo navijati što je diglo sjever na noge. Drugi vatromet je upaljen početkom drugog poluvremena a upaljene su i dvije bengalke koje su bačene na tartan stazu. Par puta se čulo i već standardno za utakmice sa Dragovoljcem "Spajiću Srbine!". 1-1, loš rezultat, prekinut je Hajdukov niz pobjeda ali dobra atmosfera na stadionu, posebni gušti tzv. "malih utakmica"... |
|
