ARHIVA: veljača, 2002. godina

.
.

- 23.02.2002., 19. kolo HNL
- stadion Varteksa, gledatelja: 6 000
-
Slobodna Dalmacija

 

VARTEKS - HAJDUK 0:0

Prvo gostovanje dugo očekivanog nastavka prvenstva Torcida je odradila dobro. Od ranog jutra su grupe Torcidaša raznim prijevoznim sredstvima i iz raznih dijelova zemlje, ali i inozemstva (Slovenija, BiH, Mađarska, Austrija…), pristizale u Varaždin tako da ih se na dijelu istočne tribine predviđenom za gostujuće navijače okupilo oko pet stotina. Prije utakmice u gradu nisu zabilježeni neki izgredi (uslijed nedostatka domaćih navijača na ulicama grada ili uokolo stadiona), ako izuzmemo sitnija šamaranja, teroriziranja i oduzimanja rekvizita White Stonesima od strane splitske ekipe. Na tribini je podijeljeno 500 bijelih kartona (dimenzija 100x20cm, nešto slično kao na utakmici Hrvatska - Italija u Splitu), te je podignuto 15-20 zastava na dva koplja koje su se tokom utakmice uglavnom pretvorile u barjake tako što je iz svake izvučen po jedan štap. Navijanje je bilo dosta dobro, iako se ne može reći da su konstantno navijali baš svi, a nekih novih pjesama ili slogana nije bilo. U drugom poluvremenu je zapaljeno 15-ak baklji dio kojih je bačen u teren. Od varteksovih navijača gotovo ništa (i dalje im je na snazi taj neki, kao, bojkot, iako je evidentno da im se ekipa samo razišla sa južne tribine na preostale dvije), samo povremeno skandiranje "Vrateks, Varteks" (na što je Torcida višestruko glasnije replicirala sa "na kurac, na kurac"). Kako je isti dan u Šibeniku igrana utakmica Šibenik - Dinamo, na putu je bilo i susreta sa BBB-ima; prvi je bio ujutro kad je ekipa iz jednog ST kombija kamenovala jedan bus BBB-a, a drugi u Kninu, na večer nakon utakmica, kad je 5 Torcidaša (u automobilu) srelo 5 BBB-a te se zaletjelo prema njima, na što su se četiri BBB-a razbježala, a samo je jedan ostao zbunjen i preplašen pa ga se nije diralo. Sve u svemu, dosta dobro gostovanje koje ulijeva nadu u bolje dane, da se više nikad ne ponovi polusezona poput jesenske.
.
.

- 15. i 16.02.2002.
- stadion Poljud, gledatelja: 9 000
-
Slobodna Dalmacija

 

TROFEJ MARJAN: 
HAJDUK - MARIBOR 4:0

Prvog dana obnovljenog turnira "Trofej Marjana" Hajduk je glatko svladao goste iz Slovenije i plasirao se u sutrašnje finale. Na tribinama se okupilo svega oko 4000 ljudi, od toga oko 1000 na sjeveru (podjednako na SI i SZ). Navijalo je svega stotinjak-dvjesto ljudi (na sjeveroistoku, oko štange nad ulazom "L"), a nikakvih posebnosti nije bilo. Valja spomenuti i to da je na utakmicu došlo dosta Torcidaša iz poprilično udaljenih krajeva od Splita (Osijek, Zagreb, Rijeka...) dok je mnogima koji se praktički mogu "popišati" do stadiona bilo preteško dovući se na Poljud i pozdraviti svoju momčad nakon nekoliko mjeseci pauze. čitav sjever se podigao tek u trenucima kad su na zagrijavanje istrčavali igrači Dinama (koji su odmah nakon ove utakmice igrali svoj susret s Rapidom) kako bi ih primjereno "pozdravio" i "počastio" raznim psovkama i uvredama. Uglavnom, ništa posebno osim što se, eto, vidjela neka naznaka mogućeg povratka organiziranog navijanja na "malim" utakmicama koje se u protekloj polusezoni potpuno ugasilo.

HAJDUK - DINAMO 1:1 (na jedanaesterce 4:2)

U finalu turnira susrela su se dva velika i vječita rivala tako da je utakmica imala epitet "visokog rizika". Prije utakmice u gradu nije uhvaćen nitko od BBBa unatoč, po tko zna koji put, najavljenom dolasku "automobilima, kombijima, vlakom, motociklima, pješice, bla, bla, bla...". Oko 15:00 sati (utakmice je počinjala u 16:00), jedna je ekipa Torcide od kojih 20ak ljudi pila u parkiću pored ceste koja vodi ka marjanskom tunelu, otprilike na mjestu gdje se ta cesta križa sa ulicom koja vodi od "Popaja", kad se najednom pojavio autobus pod pratnjom specijalne policije. Ubrzo je uslijedio juriš Torcidaša uz bacanje boca i kamenja, a nekoliko njih je i stalo pred autobus (te ga na taj način zaustavilo) te lupalo po vratima pozivajući BBB da izađu van na obračun, na što su BBB uzvratili samo nijemim pogledima. Uskoro je policija rastjerala Torcidu i autobus se odvezao do obližnjeg južnog dijela stadiona. Na stadionu se, po kišovitu vremenu, skupilo oko 10000 ljudi; na jugu 50ak BBBa (donijeli su i 6 barjaka, ali nisu uopće navijali), a na sjeveroistoku oko tisuću Torcidaša (tj. onih koji su se bar trudili navijati). S Torcidine strane čitavu utakmicu, može se reći, dobro navijanje. Prednost je situacije kad navija manje ljudi ta što se tada mogu pjevati pjesme koje inače nisu poznate svim navijačima tako da se dobrih petanestak minuta prvog dijela bez prestanka pjevalo "Na jadranskom plavom žalu...". Od ostalih zanimljivosti navedimo da je nakon Hajdukova pogotka iz igre upaljeno kojih desetak baklji te da je i akiviran jedan vatromet...Jedan dio Torcidine ekipe prije susreta je uspio doći do grupice od 10ak navijača Rapida i zanimao se za mogući fizički obračun na što su Austrijanci. odgovorili "No, we no hooligans, we ultras" tako da ih se nije diralo. Nakon utakmice se okupila veća grupa Torcidaša kako bi sačekala autobus sa BBBima, ali je taj pokušaj napada propao (grupa je bila loše pozicionirana u trenutku prolaska busa...).