ARHIVA: srpanj, 2002. godina
.
.

- 28.07.2002., 1. kolo HNL
- stadion Varteksa, gledatelja: 5 000
- Slobodna Dalmacija

 

VARTEKS - HAJDUK 0:1
Nakon dugo vremena Klub navijača je organizirao autobus po povoljnoj cijeni (75 kuna za članove, 140 za ostale) tako da je uz još nekoliko kombija i osobnih automobila te onih koji su došli vlakom bilo dosta navijača iz Splita među 500 - tinjak Torcidaša na Varteksovom stadionu. Par sati prije utakmice autobus dolazi u Varaždin te navijači u grupicama idu put grada (policija nije inzistirala na smiještanju navijača na stadion odmah po dolasku u Varaždin). Dok su Torcidaši pili po gradu te oko stadiona tražeći White Stonese predstavnici Kluba navijača su položili vijenac na grob tragično preminulom predsjedniku Varteksa Anđelku Herjavcu. Nikakvih incidenata u gradu nije bilo jer White stonesi nisu viđeni sve do samog početka utakmice kada su policajci Torcidaše usmjerili pred ulaz u stadion. Osiguranje na stadionu nije dozvolilo da Torcidaši unesu papirnate trake koje su trebale predstavljati koreografiju ove utakmice al je negodovanje navijača splasnulo puštanjem na stadion bez karata za utakmicu. Kad je većina navijača ušla, dogodio se jedan incident između policije i grupe navijača koji nisu odmah ušli na stadion (Torcidaši su terorizirali WS ispred policije pa je policija žustro reagirala). Stotinjak White Stonesa nije uspjevalo parirati odličnom navijanju Torcide (pogotovo u prvom poluvremenu). Varaždinci su izvjesili samo 2 transparenta dok je Torcidi nedostajalo mjesta za objesiti sve transparente koje su donijeli (što je rezultiralo prepucavanjima sa redarima koji nisu dali stavljanje transparenata van dijela na kojem su se nalazili navijači Hajduka). U 30. minuti Mato Neretljak daje gol za vodstvo Hajduka te mu Torcida skandira. Obrada Banove pjesme u izvedbi Torcide "O moj Hajduče, o moj Hajduče, za tobom mi srce tuče..." doživjela je pravu promociju na ovoj utakmici. Na poluvremenu utakmice jedan od igrača Hajduka koji su se zagrijavali na dijelu igrališta bliže Torcidi je bio Vladimir Balić što je bilo dovoljno da grupa Torcidaša počme: "Balić je moj idol, Balić voli alkohol. Voli ga Balić, volim ga i ja, pit ćemo ga do jutra". Kad ode Pletikosa, Torcida će očito imati novog "idola" (tj. neće biti novi "slučaj Runje"). Varaždinci su se samo nekoliko puta oglasili sa "Varteks, Varteks..." na što su Tordcidaši uzvratili standardnim "na kurac". Torcidaši su zapalili i dvije bengalke te jedan Varteksov šal. Nakon zadnjeg sučevog zvižduka (Torcidi mrskog Širića) igrači Hajduka dolaze do Torcidaša te slave prvu ovosezonsku pobjedu što je podsjetilo na šampionsko slavlje sezone 2000/2001.
.
.

- 05.07.2002., prijateljska utakmica
- stadion Ljudski vrt, gledatelja: 1 000
- Slobodna Dalmacija

 

MARIBOR - HAJDUK 1:1
Nakon nekoliko prijateljskih utakmica sa kojekakvim čobanskim niželigaškim klubovima na red je došla i ova, iole zanimljivija (bar navijački gledano), provjera Hajduka. Na utakmicu je otputovalo tridesetak Torcidaša iz Hrvatske (Split, Zagreb, Osijek, Đakovo, Čakovec i Rijeka), što i nije loš broj, s obzirom da se radilo o utakmici bez nekog značaja i da se igralo radnim danom. Prije utakmice u gradu nije bilo nikakvih izgreda, iako su primjećeni navijači Maribora kako se grupiraju (na pozive na okršaj su se oglušili) nedaleko od jedne grupe od 10-15 Torcidaša.
Na samom početku utakmice jedan Torcidaš preskače ogradu i ulazi na susjedni sektor na koji su prethodno došla tri Mariborčana (20-25 godina, neki, kao, huligani), dolazi ispred njih te ih poziva na okršaj, na što oni odgovaraju nekim baljezganjem na Slovenskom (dalo se razumjeti kako govore “dođite nakon tekme, ima nas, šorat ćemo se 20 na 20”). Torcidaš se vraća na svoj sektor, i tek nakon toga spomenuta trojka počinje s provociranjem (standardna “slovenska” tri prsta) na što se Torcidaši zalijeću na ogradu, ali tad uletavaju policajci sa psima tako da se sve smiruje. Tijekom utakmice se navija solidno (upaljene su dvije baklje), a osim standardnog repertoara se moglo čuti i podosta domoljubnih i nacionalističkih pjesama i skandiranja (“Pavelić Ante”, “Ovo je Hrvatska”, te mnoge ustaške pjesme). U nekoliko navrata se iza tribine pojavljuju grupe Viola (uz već spomenute provokacije sa tri prsta i dovikivanja tipa “nakon tekme se vidimo” i sl.) te se Torcidaši par puta zalijeću ka ogradi iza tribine i penju na nju tako da dolazi do nekoliko naguravanja sa policijom (i njihovim psima). Nakon utakmice policija vodi grupu od 20-ak Torcidaša prema kombijima koji su bili parkirani par ulica iza tribine na kojoj su inače smješene Viole, a na parkiralištu iza te tribine grupu čeka ekipa od oko 30-ak Viola (u prosjeku 20-25 godina, većinom u nekom huliganskom điru – polo i Umbro majice, kape…). Torcidaši se odmah zalijeću prema Violama koji se isprva polagano povlače, a nakon kraćeg okršaja počinju i bezglavo bježati sa parkirališta u nekakav parkić. Policiji brzo stiže pojačanje (koje je zapravo i bilo blizu, gotovo kao pratnja grupi Torcidaša) te uspijevaju zaustaviti Torcidu i razdvojiti dvije grupe. Viole ostaju na par desetaka metara udaljenosti u parkiću i provociraju, dok se Torcida nagurava s policijom i sprečava ih da bilo koga privedu. Potom s boka Torcide dolazi i druga grupa (doduše malobrojnija) Mariborčana, u prosjeku nešto starijih od prve grupe. Nakon zaleta Torcide i okršaja i ovi bježe te policija opet nekako uspijeva smiriti Torcidu i koliko-toliko ih skupiti u jednu grupu. Potom neke od njih uvode u maricu, a ostale u kombije kojima su došli na utakmicu te ih sprovode do policijske postaje. Ubrzo nakon polaska kolone, Viole kamenuju kombije te jedan Torcidaš iz kombija ispaljuje signalnu raketu koja prolijeće Slovencima iznad glava (šokiranost i strah na njihovim licima bili su upravo komični). U policijskoj postaji murija zapisuje sve Torcidaše (tj. zapisuje podatke koje su im sami Torcidaši rekli, hehe) te ih prati gotovo do granice. To je kraj priče jer uslijeđuje miran povratak u Lijepu Našu (uz, naravno, besplatne “suvenire” sa slovenskih benzinskih crpki).