 |
|
 |
ARHIVA: listopad, 2002. godina |
| . | |
 |
|
| . | |
|
- 27.10.2002. 12. kolo HNL |
|
|
HAJDUK - VARTEKS 3:1 |
|
 Lijepo vrijeme, Torcidin 52. rođendan te zahuktali Hajduk razlog su odlične posjete ove utakmice. Nešto manje od 15 000 tisuća ljudi na Poljudu, mnoštvo zastava na dva štapa na sjeveru te veliki Hajdukov dres na istoku doprinjeli su da ova utakmica ima sve osobine "velike utakmice". O važnosti ove utakmice dovoljno govori i sam pogled na tablicu na kojoj je prije ove utakmice Varteks bio treći, odmah iza Hajduka. Torcida je odlično navijala prvi dio utakmice, te je nakon Pletikosinog gola iz penala napravila odličnu bakljadu. U drugom poluvremenu također ne prestaje navijanje ali ono slabi (osim urnebesnih par navrata kad bi se sjeveru pridružio i istok). U 52. minuti Torcida bakljadom, dimijadom i vatrometom slavi svoj 52. rođendan. Gorio je cijeli sjeveroistok tako da je broj baklji i dimnih teško odrediti. Odrediti se može samo prekid koji je nastao tim pirotehničkim slavljem Torcide a on je iznosio 20ak minuta što je jedan od najdužih prekida (ako ne i najduži) u HNL-u zbog upotrebe pirotehnike. Dosta bengalki je završilo u terenu prilikom ove bakljade ali i poslije (gotovo neprestano su se palile baklje) tako da je službeni spiker molio Torcidu da više ne pali i ne baca baklje u teren. Još jedna veća bakljda se dogodila oko 75. minute tako da ukupan broj baklji na ovoj utakmici nije bio ispod 150. Osim uobičajenog seta pjesama Torcida se ovog puta okušala i u revanju nakon čega bi išlo "Reve, reve, reve, magare...". Osim ovog "izleta" u životinjski svijet Torcida je Deranju budila sa "Ajde Zvone, što si stao, zašto si nas odjebao!" nakon čega je Zvone dao gol za 3-1 i oduševljeno ga proslavio ispred sjevera. Nakon sučevog zadnjeg zvižduka, igrači Hajduka dolaze proslavit pobjedu ispred Torcide. Tada jedan momak uskače u teren i trči prema igračima ali ga redari grubo spriječavaju što je izazvalo revolt grupe Torcidaša koji također ulaze u teren te se situacija smiruje a tog momka redari puštaju. Nakon utakmice je kamenovan autobus varaždinskih navijača, kojih je bilo 50ak sa nekoliko transparenata. |
|
| . | |
|
|
| . | |
|
- 20.10.2002. 11. kolo HNL |
|
|
HAJDUK - ZAGREB 3:0 |
|
 Lijepo vrijeme i utakmica kojom je Hajduk izbio na prvo mjesto privukli su na poljudski stadion tek oko pet tisuća ljudi. Na uobičajenom mjestu, sjeveroistočnom dijelu stadiona, aktivno je čitavu utakmicu navijalo stotinjak do dvjesto Torcidaša, dok gostujućih navijača nije bilo. Navijalo se uglavnom solidno, a sredinom drugog dijela se podiže čitav sjever i istok te nastaje urnebes koji je na svakoj "maloj" utakmici Hajduka uobičajen i u pravilu ne traje više od desetak minuta. Osim standardnih Torcidinih pjesama i skandiranja, ovaj put se u više navrata inzistiralo na novoj pjesmi ("bila boja..."), te skandiranjima upućenim igraču gostiju Radomiru Đaloviću ("ubi srbina!" te "srbe na vrbe!"), koji je inače bivši igrač Crvene Zvezde. Upaljeno je, uglavnom pojedinačno, petanestak baklji (dio kojih su, na oduševljenje svih prisutnih, palila djeca od desetak i manje godina) te manji broj malih ljubičastih dimnih. Nakon utakmice grupa Torcidaša traži spomenutog igrača gostiju Đalovića po autobusu NK Zagreba te oko svlačionica, na što dolaze tri vozila interventne spec. policije tako da sve ostaje na psovkama ("majku vam četnicku, nije vam ovo Zagreb!") i prijetnjama ("na proliće nećete živi iz Splita!"). Ovo je bila posljednja utakmica prvog dijela prvenstva, Hajduk sad na prvom mjestu očekuje drugi dio prvenstva (koji pocinje idući vikend utakmicom protiv Varteksa u Splitu) i potom ligu za prvaka. |
|
| . | |
|
|
| . | |
|
- 06.10.2002. 10. kolo HNL |
|
|
OSIJEK - HAJDUK 0:2 |
|
| Nakon tradicionalnog ispadanja Hajduka iz Evrope u prvom kolu, igračima i navijačima bijelih preostaje samo koncentrirati se na domaće natjecanje. U skladu s ovom tvrdnjom, dobar dio ekipe koja je bila u Londonu je jednostavno produžio za Osijek. Na dan utakmice Torcida je, kao i obično, vladala gradom - na glavnom gradskom trgu i promenadi jedino su se mogla vidjeti obilježja splitskog kluba. Dan je prolazio u opuštenom raspoloženju, samo je dio mlađe ekipe Torcide bio raspoložen ubirati rekvizite Osijeka u ono malo domaćih navijača što ih se moglo pronaći uglavnom po tramvajima. Jedini eventualni incident se mogao nazrijeti kad je grupa Torcidaša išla prema kafiću gdje se okupila Kohorta, ali sve je završilo na međusobnom rukovanju (unatoč nekim najavama kako će Torcida ovaj puta biti neprijateljski dočekana) tako da su dvije grupe na kraju skupa popile par pivi i zaputile se ka stadionu. Na gostujućoj tribini ne manje od 300 ljudi, navijanje čitavu utakmicu neloše. Upaljena je svega jedna baklja, a promovirana je još jedna nova pjesma: »Bila boja je na spomen, Tebi vječnoj ljubavi, sa Torcidom za Hajduka, spreman sam i umrijeti«, na ritam pjesme Jure Stublića »Bili cvitak«. S druge strane, Kohorta se predstavila u standardnom izdanju - par stotina ih je navijalo, zapalili su par baklji i to je to. Nakon utakmice na svoje dolaze tradicionalno brutalni osječki policajci (oni crni, tzv. »Ninja kornjače«) koji se zalijeću na navijače Hajduka iza tribine i tjeraju sve pred sobom ka samo njima znanom cilju. Uzrok takvog postupka je navodno međusobna tuča dvojice Torcidaša. Navedimo još i to da je Hajduk dobio utakmicu sa 0:2, da je nakon utakmice jedan Torcidaš utrčao u teren, kao i to da su na ovo gostovanje došla i dva dječaka iz Kaštela (cca. desetak godina), bez roditeljske pratnje. | |
| . | |
|
|
| . | |
|
- 03.10.2002. 1. kolo kupa UEFA (uzvrat) |
|
|
FULHAM - HAJDUK 2:2 |
|
 Pošto je u prvoj utakmici sa Fulhamom na Poljudu Hajduk poražen, zanimanje navijača za odlazak u London je opalo, ali ne i potpuno splasnulo tako da se nagostujućoj tribini stadiona Loftus Road ipak našlo (prema slobodnoj procjeni) preko stotinu Torcidaša iz Hrvatske plus otprilike još toliko ljubitelja Hajduka iz inozemstva. Glavnina navijača iz Hrvatske krenula je ka Londonu autobusom, još u ponedjeljak navečer. Uz, za navijače uobičajene, krađe po benzinskim crpkama Europske Unije od zanimljivosti sa putovanja spomenimo samo susret sa jednim autobusom navijača Milana negdje prije Münchena koji su bili užasno jadni i prepadnuti (na provokacije tipa »Milan merda«, »Forza Inter« i sl. odgovarali su samo smješkom) tako da ih nitko nije tukao. Osim toga, spomenimo i sitnije probleme sa policijom u Luksemburgu, a sve zbog toga što je jedan pripadnik Torcide izvršio nuždu ispred kuće nekog nadobudnog Luksemburžanina. U London ekipa dolazi u jutro, dan prije utakmice, te se smješta u hotel, a tijekom dana i navečer im se pridružuje i ostatak ekipe iz Hrvatske koji stižu dijelom avionima, a dijelom automobilima. Grad London se apsolutno svih dojmio, kao i nevjerojatno velik broj crnaca, azijata i Pakistanaca u tom gradu (s tim da je dojam o Londonu bio pozitivan, a ovaj drugi izrazito negativan). Na utakmicu se ide u grupi od kojih 50-60 ljudi, a ubrzo se pojavljuje i policija koja vozilima prati grupu te je u jednom trenutku presreće i započinje pretres. Rezultat pretresa je nekoliko pronađenih palica, no, nakon uvjeravanja kako su palice namijenjene za samozaštitu, policija ipak ne privodi nikog nego daje savjet Torcidašima da u grupi odu do svoje tribine te uđu unutra. Budući je do utakmice preostajalo još više od dva sata, savjet biva zanemaren i grupa se raspršuje uokolo stadiona. Dva Torcidaša se u pubu pored stadiona kod dvojice navijača Fulhama (koji su izgledali kao engleski huligani iz udžbenika - kape, košulje Fred Perry, itd.) zanimaju za mogući obračun, što domaći kategorički odbacuju uz tvrdnju kako oni nisu huligani i kako huliganska ekipa Fulhama niti ne postoji. Na stadionu, kako je već rečeno, okupilo se otprilike nešto više od dvije stotine simpatizera Hajduka (Split, Zagreb, Rijeka, Osijek, Zadar, Makarska, Pula, Šibenik, plus gastarbajteri), no tek polovicu od toga možemo nazvati navijačima. Spomenimo i to da je netko po tribini dijelio bijele balone, kao i to da su tu bila i dva Škota, navijača Celtica, sa obilježjima svog kluba, ali i transparentom »Torcida«. Na njihovu radost, u prvom redu je čitavu utakmicu bila istaknuta irska zastava, a nekolicina Torcidaša je pokušavala povesti navijanje »Hail! Hail! I! R! A!«. Spomenutih max. 100 navijača je solidno navijalo čitavu utakmicu, a ostali su, očekivano, šutjeli. Nakon drugog pogotka bijelih, jedan navijač upada u teren te biva odveden, ali ne na brutalan način kako to radi hrvatska policija (i inače valja navesti kako je engleska policija uljudna - npr. tijekom čitave utakmice su policajci molili Torcidaše da pripaze na stolice, itd). Rasističkih ispada ovaj puta nije bilo (čak se par puta »Hu! Hu!« vikalo bijelim igračima), čime se dokazalo da među pravom Torcidom uglavnom nema rasista (a i ono malo što ih ima je pokazalo da više vole Hajduka nego što mrze crnce). Unatoč dobroj igri i zalaganju, Hajduk nesretno ispada, ali igrači bivaju pozdravljeni od strane Torcide te nakon utakmice bacaju dresove među njih (mnogim navijačima je bilo čak i nelagodno kad su im nakon susreta zapljeskali protivnički igrači, igrači Fulhama). Nakon utakmice, u jednoj ulici nedaleko stadiona, dva Torcidaša premlaćuju dvojicu lokalnih Srba (uočeni su kako podižu tri prsta prema igračima Hajduka, a i jedan od njih je imao majicu Crvene Zvezde). Na povratku autobusom standardna priča - bezočne pljačke i naganjanja vozila sa YU oznakama te samo jednom problemi sa policijom (u Austriji). Sve u svemu, dobro gostovanje, šteta što ih nije više ovakvih. |
|
