ARHIVA: ožujak, 2003. godina

.
.

- 22.03.2003., 22. kolo HNL
- stadion u Kranjčevićevoj ulici, gledatelja: 6 000
- Slobodna Dalmacija

 

ZAGREB - HAJDUK 2:1

Na ovoj utakmici (koju je Hajduk, nakon dužeg vremena, izgubio) okupio se poveci broj navijaca bijelih, oko tri-cetiri stotine, od cega stotinjak njih iz Splita (15ak redovnom linijom autobusa, nekolicina jutarnjim vlakom, te 6-7 kombija od kojih je par bilo velikih, sa 20ak mjesta). Spomenutih 15ak koji su došli autobusom su nekoliko sati prije utakmice došli u Kranjcevicevu ulicu pjevajuci i izazivajuci, ali ih nitko ne napada. Kasnije su se sami dali u lov na grupice Bad Blue Boysa koji su došli 'obraniti zagrebacku cast' (jedini iole masovniji 'sukob' je bio ispred kafica na kraju Kranjceviceve kad se desetak Torcidaša diže i krece na 5-6 BBBa, na što Boysi bježe). Valja još spomenuti i to kako su dva BBB, koji su se došli sukobiti sa Torcidom i dobili batine, drukali specijalcima Torcidaša koji je jednom od njih razbio nos. Navijacki, nema šta. Ispred ulaza na stadion dugo traju natezanja sa policijom oko ulaza (isprva su tražili da svi plate kartu, ali su na kraju ipak popustili pritisku i svi su ušli besplatno), a na tribini golem broj transparenata (preko citavog istoka), par stotina bijelih marama (predvidenih kao neobicna koreografija), te nekoliko zastava na dva štapa (a najveca nekoliko metara dugacka sa natpisom 'psihijatrija'). Upaljeno je par baklji, a pokazalo se da zalihe ljubicastih dimnih itekako nisu ispražnjene. U poluvremenu se dogodila manja medusobna tuca zbog cega je desetak Torcidaša završilo u stanici (petorica njih su pošteni tek sutradan, oko 21h). Navijanje je u prvom dijelu bilo kakvo-takvo, a u drugom poprilicno loše. Nakon utakmice nije bilo nikakvih zanimljivih dogadaja, policija je Torcidu ispratila daleko izvan Zagreba koji je mogao odahnuti.
.
.

- 19.03.2003., četvrtfinale kupa (uzvrat)
- stadion Poljud, gledatelja: 800
- Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - CIBALIA 4:0

Samo osamstotinjak gledatelja je došlo vidjeti potvrdu Hajdukovog ulaska u polufinale kupa. Ovog puta sa sjevera se nije čulo navijanje sve do pred sam kraj utakmice (osim samo jedanput "Balić je moj idol..." te "Srna, jer ti si beštija..." kad je zamjenjen). Kraj utakmice se dočekao na nogama uz pjesmu malobrojnih navijača na sjeveru. Još se može napomenuti da je sjever oduševljeno pozdravljao svaki dodir s loptom ovom prigodom prvog golmana bijelih - Vladimira Balića.
.
.

- 16.03.2003., 21 kolo HNL
- stadion Poljud, gledatelja: 2 500
- Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - OSIJEK 2:0

Niti 3000 gledatelja nije došlo pogledati utakmicu Hajduka i Osijeka, iako su novinari potpaljivali atmosferu nekakvim čudnim izjavama trenera Osijeka Stanka Poklepovića. Te izjave, kao i novinarske komentare na njih, ovdje nećemo komentirati, nego ćemo se, kao i uvijek, fokusirati na tribine na kojima su, uz navijače Hajduka, bila prisutna i sedmorica navijača Osijeka na jugu. Osječani su došli sa jednom zastavom te su bili (unatoč, u zadnjih nekoliko godina, lošim odnosima između Torcide i Kohorte) ugošćeni od splitskih Torcidaša. Ovu utakmicu je dio sjevera koji aktivno navija bio dosta veći nego inače tako da je prvo poluvrijeme najmanje 500 Torcidaša konstantno navijalo. Iako je ovaj trend povećanja broja aktivnih navijača na malim utakmicama u svakom slučaju pozitvna stvar, na vidjelo izbijaju i stvari za koje će trebati vremena i truda da se promjene (pjevanje pjesama protiv Dinama na utakmici s Osijekom (?), pljeskanje na pjesme gdje se ne plješće...itd.). Drugo poluvrijeme je navijanje oslabilo, pa čak i gotovo prestalo. Ova utakmica nije imala nikakvu koreografiju jer se odustalo od već pripremljene (zbog neslaganja između samih Torcidaša o koreografiji koja nema apsolutmo nikakve veze sa utakmicom, ali ni sa zdravom pameti). Na dnu sjevera su se vijorile i tri velike zastave te je zapaljeno oko desetak baklji nakon postignutih golova.
.
.

- 08.03.2003., 20 kolo HNL
- stadion Poljud, gledatelja: 7 000
- Slobodna Dalmacija

 

HAJDUK - ZADAR 4:0

Nakon odličnog starta proljetnog dijela sezone i 3 glatke pobjede u nizu na red je došao Zadar. Lijepo vrijeme i dobre igre Hajduka privukle su na Poljud oko 7 000 ljudi među kojima je bilo i tridesetak Zadrana na jugu. Iako su bili prisutni i gostujući navijači ova utakmica je bila zanimljivija sa sportskog nego navijačkog aspekta jer su gledatelji mogli vidjeti čak 4 gola dok navijanje i nije bilo na nivou igre. Jedino bi trebalo spomeniti na sjeveru 10ak zastava na dva štapa te nekoliko velikih zastava. Torcidaši su i zapalili nekoliko bengalki koje su uglavnom završile u terenu dok su kolege iz Tornada zapalile jednu bengalku te je počinitelja tog djela policija privela. Odlične igre Almira Turkovića po prvi put su "natjerale" sjever da skandira njegovo ime a on se odlično odužio postigavši na ovoj utakmici svoj drugi gol za konačnih, velikih 4:0. Od ostalih zanimljivosti može se samo spomenuti prodaja novog navijačkog časopisa - Torcida magazina, neposredno prije utakmice kao i dan prije utakmice kada su promociji istoga uveličali igrači Hajduka Rapaić, Srna, Carević, Bule i Vejić.
.
.

- 05.03.2003., četvrtfinale kupa
- stadion Mladosti, gledatelja: 5 000
-
Slobodna Dalmacija

 

CIBALIA - HAJDUK 1:3

Očekivano malen broj Torcidaša došao je na dobro popunjeni stadion u Vinkovcima, tek oko 100-150 njih (od tog broja niti 50 pravih, aktivnih navijača). Prije utakmice nije bilo nikakvih incidenata po gradu kao ni uokolo stadiona. Navijanje dobro samo prvih pola sata, a potom tek povremeno. Nakon prvog pogotka Hajduka, upaljene su 3 baklje. S druge strane, domaći Ultrasi su se prezentirali u solidnom svjetlu - sa nekoliko zastava na dvije motke, par barjaka i 5-6 baklji, njih dvjestotinjak navijalo je manje-više dobro i konstantno čitavu utakmicu. Po završetku, Torcida nije bila zadržavana na stadionu duže od desetak minuta.
.
.

- 01.03.2003., 19. kolo HNL
- igralište na Žuknici, gledatelja: 4 000
-
Slobodna Dalmacija

 

POMORAC - HAJDUK 0:3

Rutinski odrađeno gostovanje što se Hajduka i Torcide tiče. Ništa posebno zanimljivo nije se događalo, a navijači bijelih posebno su bili razočarani izostankom Armade (koja se valjda naučila pameti). Jedini (dodušem maleni) problemi su snašli jedan od splitskih kombija - nakon uobičajene krađe u nekom od kninskih dućana, dolazi policija i privodi kompletnu posadu kombija. Zadržavanje je trajalo oko dva sata, a ekipa je iz stanice izašla sa par trofeja; policijskim pendrekom, kapom i porno časopisima (tu se, dakle, troši novac poreznih obveznika!). Na stadionu oko 4000 ljudi, od čega oko 200 Torcidaša podijeljenih u dvije skupine od 50 i 150 ljudi (jer su za gostujuće navijače bila predviđena dva kaveza, na suprotnim stranama igrališta!?). Medutim, broj simpatizera bijelih bio je daleko veći od toga, što se najbolje moglo vidjeti nakon pogodaka Hajduka kad se veselilo pola "domaće" tribine. Navijanje tijekom čitave utakmice solidno i konstantno, a dobro je odrađen i pirotehnički dio - ukupno je upaljeno 10-ak baklji i 15-ak malih ljubičastih dimnih. Početkom drugog poluvremena izvedena je i koreografijica u većem kavezu - podignuti su bijeli papiri, a u sredini njega zastava sa grbom Hajduka. Nakon utakmice je medu pripadnicima Torcide izbila manja tuča koja je, nasreću, brzo smirena. Na povratku je u Senju, u kafiću lokalnih Dinamovaca, napadnut jedan Torcidaš jer mu se nije svidio inventar (pa ga je počeo uklanjati). On se potom vratio sa grupom od 15-ak svojih "kolega" te je kafić demoliran, a uhvaćeni gosti pretučeni. Nakon toga su svi Torcidaši koji su prošli kroz Otočac ili Karlobag bivali privedeni na identifikaciju.